Split 3 uvriježeni je naziv za grozd splitskih modernističkih kvartova (treći gradski rajon) koji su se gradili tijekom 70-ih za rastuću populaciju tadašnjeg industrijskog centra. Obuhvaćao je Smrdećac, Trstenik, Križine, Mertojak, Visoka, Žnjan i Dragovode… Rađeni prema revolucionarnoj urbanističkoj zamisli tima slovenskih urbanista koji su činili Vladimir Braco Mušič, Marjan Bežan i Nives Starc, Split 3 postao je klasik hrvatskog i jugoslavenskog modernističkog urbanizma. Split je u idućoj dekadi kanio sagraditi 16.000 stanova za oko 50.000 stanovnika, čime bi tadašnji grad – na vrhuncu industrijskog razvoja – narastao za još jednu trećinu: otud i naziv Split 3. Splitski urbanisti bili su svjesni urbanističkih problema tadašnjih kvartova novogradnji i htjeli su ih izbjeći. Mušič se kao urbanist bavio tim problemom – pitanjem kako graditi kvartove koji će količinom prostora i stanova zadovoljiti glad za stanovanjem, a istodobno sačuvati identitet susjedstva i izbjeći alijenaciju. Split 3 – suprotno uvriježenom mišljenju – nije jedan kvart, nego niz kvartova koje su radili različiti arhitekti.
Podijelite ovu priču
Jeste li ovo doživjeli? Podijelite svoju recenziju.