Priča o migracijama, odlascima i otočkoj snazi

Plime i oseke u Starom Gradu na otoku Hvaru imaju posebno značenje. Skrivena, uvučena uvala Staroga Grada od pamtivijeka je pružala sigurnost stanovnicima. Ali imala je i svoje drugo, nemilo lice. Njega je pokazivala samo u posebnim okolnostima. Morska plima zadavala je glavobolje i bila nepredvidiva. Bila je moćni protivnik i gotovo nepobjediva. U konačnici je i pobijedila, promijenila je izgled grada i uvale. Za plime more se poput lopova uvlačilo u kuće i konobe, a povlačenjem za sobom ostavljalo mulj i sol. Oseka je pak, otkrivala se ono što je inače bilo sakriveno. A to skriveno imalo je miris soli. Plime i oseke u Starom Gradu i nadalje, stalno se izmjenjuju. Pluća mora šire se i stežu, dižu i spuštaju. U Starom Gradu more diše.

Najveće plime i oseke života na otoku, započele su koncem 19.st.. Razotkrile su slabu točku otočana i stavile ih pred izazov preživljavanja. Nesretna filoksera poput oštre mačete pokosila je vinograde, vinogradare i čitave obitelji. Dok se nije dogodilo, ljudi ni sami nisu bili svjesni koliko su o tome ovisili. Kako bi ostatak obitelji preživio, makar jedan član morao je napustiti dom. Iz gotovo svake hvarske obitelji netko je otišao. Mnogi se nikad nisu vratili. Kad je došao taj dan, u jedinoj najboljoj odjeći koji su imali, zakrpanih čarapa skrivenih u postolima za „od sveca“, s malim kovčegom u ruci, teška koraka i uzdaha, hodali su do vapora. A onda su s krme broda gledali u voljeni grad sve dok im nije nestao iz vida. Plima ih je povukla u svijet kojeg nisu poznavali, odvukla ih daleko od svega što su voljeli. Sa sobom su u svijet ponijeli samo onaj miris soli.

Gotovo u isto vrijeme ni ribama nije bilo bolje. I one su napustile ovaj kraj i plivajući morem tražili bolje mjesto za život. Na otoku je ostao samo mulj i sol života. Pokoja motika i privezani drveni brodovi. More ih je svih odnijelo. Ljude i ribe, težake i ribare. Na drugi kraj svijeta, došli su gotovo praznih ruku. Ali u onoj polupraznoj valižici donijeli su sa sobom vlastita iskustva, znanja i vještine, volju za radom i životom. Osim toga, sa sobom su ponijeli ljudske vrijednosti dalmatinskog čovjeka i pinku dišpeta. Za početak je bilo dosta.

Prva plima se povukla i za sobom ostavila nered, ali za njom su uslijedile mnoge druge….na sreću otok je nastavio disati…

Otkrijte još priča i doživljaja u Dalmaciji:

Uz Selino kroz antički Faros

Ribarske priče Komiže

Stari Stobreč na novi način

Priče s Marjana