Zeleno jezero: Tamo gdje prošlost izranja iz vode

Na samo četrdeset i pet minuta vožnje od užurbanog Splita, tamo gdje se sivi dalmatinski krš počinje spajati s imotskim brežuljcima, priroda čuva tajnu nestvarne tirkizne boje. Putnik namjernik koji se spusti prema naselju Ričice ugledat će prizor koji oduzima dah – vodeno prostranstvo koje svi s divljenjem zovu Zeleno jezero.

Njegov službeni, pomalo hladni naziv, Akumulacijsko jezero Ričice, ne može ni izbliza opisati magiju ovog mjesta. Dok ga rječice Vrbica i Ričina neumorno pune bistrom vodom s okolnih izvora, površina jezera presijava se poput dragulja. No, ta tirkizna ljepotica zapravo je golemi čuvar vremena i uspomena.

Ispod te mirne vodene površine leži čitav jedan zaboravljeni svijet.

Prije nego što je izgrađena brana i prije nego što je voda prekrila dolinu, ovdje je pulsirao život. Zemlja je bila škrta, ali plodna, natopljena znojem i trudom domaćih ljudi. Tu su bila sela, živa i bučna: Parlovi, Dujmovići, Gujići i Topalušići. U tim su se dvorima rađala djeca, starci su sjedili pred kućama, a zrakom se širio miris zrelih smokava i tek ispečenog kruha. Između kuća protezali su se bogati, brižno obrađivani vinogradi od kojih su obitelji živjele, a stari kameni putovi i mostovi spajali su susjede i prijatelje.

A onda je stigla voda. Kuće, vinogradi i putovi nestali su u tirkiznim dubinama, ustupajući mjesto modernom jezeru. Ljudi su morali otići, ali njihovi korijeni ostali su zarobljeni na dnu.

Ipak, Zeleno jezero ne dopušta da sjećanja potpuno izblijede. Svake godine, kada nastupe ljetne žege i razina vode naglo padne, jezero počinje šaptati svoje priče. Iz tirkizne dubine polako, poput duhova iz prošlosti, izranjaju ostaci starog mosta. Sunce ponovno obasja potopljene temelje kuća u kojima se nekad smijalo i plakalo, a iz mulja provire osušeni, kameni dijelovi nekadašnjih vinograda.

U tim trenucima, Zeleno jezero postaje živi spomenik. Ono podsjeća svakoga tko stane na njegove obale da ljepota koju danas gledamo počiva na žrtvi i povijesti ljudi koji su tu nekada sanjali svoje snove.